Bliska borba - Hand to hand combat - H2H

{title_hr}

U mojim blogovima uglavnom pišem o važnosti prevencije, važnosti razumijevanja cijelog vremenskog slijeda od stanja mira, preko samog nasilja do postkonfliktne situacije. Sve to u nekom nastojanju da pravovremeno uočimo, spriječimo i ukoliko se pokaže potreba fizički razriješimo nasilni događaj.

Sam nasilni događaj možemo razriješiti na više načina ovisno o kakvom se nasilju radi. Nasilje je širok pojam sa puno definicija.

Nasilje možemo definirati kao odnos između dviju strana u kome jedna strana uporabom ili samom prijetnjom uporabe sile utječe na drugu stranu. Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli.

Ljudi mogu imati nasilne / negativne emocije, a mogu i pričati grubo, žestoko i nasilno.

Fizičko nasilje je samo jedan mali aspekt nasilja, a nasilje je samo izraz konflikta. Konflikt je puno veće područje ponašanja koje u sebi može sadržavati verbalno, neverbalno i fizičko nasilje. Svakako ovdje ne možemo izostaviti niti seksualno nasilje.
Ono o čemu ću u ovom tekstu dati naglasak je fizičko nasilje. Onaj čin kada druga osoba ili druge osobe primjene fizičku snagu da bi nanijela boli i patnju drugoj osobi ili osobama.

Kroz svoj život svjedočio sam takvim situacijama gdje je netko radi ostvarenja svojih potreba, zadovoljavanja svoje „veličine“, ostvarivanja dominacije ili jednostavno „zato što može“ vršio nasilje nad drugim ljudima.
Budimo iskreni, malo je ljudi na ovome svijetu koji u svom životu nisu primijenili nasilje prema drugom ljudskom biću ili nekom drugom živom biću. Nažalost, najčešće takav oblik neprimjerenog ponašanja bio je prema nama bliskim osobama.

To je ljudska slabost, onaj trenutak kada u nemoći pribjegavamo sili. To se dešava na razini osobnih odnosa ali isto tako i na razini država i cijelih naroda.

Nažalost postojanje cijele sadašnje civilizacije temelji se na nasilju i strahu.

Da ne uđem duboko u samu genezu nasilja i nasilne ljudske prirode, a za koju vjerujem u ovom vremenu i prostoru imamo za zadaću da je primirimo, idemo se vratiti na tučnjavu.
Da, na sam čin tučnjave i borbe između dvije ili više osoba.

Tučnjava je borba rukama, nogama, glavom, ramenima, zubima, koljenima, laktovima, prstima i sa svim onim drugim dijelovima tijela koji nam mogu poslužiti kao oružje. U tučnjavi ljudi isti tako pribjegavaju korištenju različitim oružjima koji mogu nanijeti ozljede protivniku. To mogu biti različiti oštri i tupi predmeti ali i vatreno oružje.

Ono što je karakteristično za tučnjavu je da se dešava na bliskoj udaljenosti. Odnosno na onoj udaljenosti pri kojoj možemo efikasno koristiti prije navedeno oružje.
Zato se ovakav oblik nasilnih događaja često naziva bliska borba (eng. close combat). Pored ovog naziva u engleskom govornom području kao i unutar različitih formalnih i neformalnih borbenih formacija koriste se nazivi „hand to hand combat – H2H“; „close quarter combat – CQC“; „close quarter battle – CQB“.
Postoji određena povijest ovih naziva i preciznija definicija svakog pojedinog u odnosu na udaljenost, vrstu oružja pa i brojnost uključenih osoba u kritičnom događaju.

Za ovaj blog zadržati ću se na bliskoj borbi rukama i nogama. Ovome bi najviše odgovarao naziv „hand to hand combat“ ili H2H kao što se često naziva unutar skupina koje svakodnevno barataju tim pojmovima.

U svojim temeljima H2H je borba između dvije ili više osoba na udaljenosti ruku i nogu, često i bliskih obuhvata, koja u sebi nema primjenu oružja sa veće distance.
Iako bi se iz samog naziva moglo zaključiti da se ovakva borba odvija samo rukama i drugim dijelovima tijela i da nije borba oružjem, u samom opisu možemo vidjeti da je isključeno samo oružje za veće distance. To znači da ova bliska borba (H2H) uključuje različito oružje koje se može koristiti na bliskoj distanci kao što je nož, palica ali i bilo koje drugo improvizirano oružje za blisku borbu koji se može zadati udarac ili ubod u tijelo protivnika.

Sam naziv ovakvog sukoba prvenstveno se odnosi na borce koji se sukobljavaju na borbenom polju kao što su vojnici ali isti se primjenjuje za svaki drugi fizički sukob koji može biti između dvije ili više osoba na poslovima koje provode državne ili privatne snage sigurnosti (policija, zaštitari i sl.), civila i kriminalaca.

Ljudi su u dalekoj prošlosti na različite načine pronalazili rješenja za situacije fizičkog nasilja. Iz tih različitih načina razvile su se različite vještine borenje i borilačke vještine. Mnoge od tih vještina postale su i dio sportskih natjecanja pa tako danas imamo i različite borilačke sportove.
Neću sada posebno imenovati pojedine borilačke vještine i sportove ali ću naglasiti da su mnoge od njih osim same vještine borenja davale naglasak na razvoj i održavanje kondicijskih sposobnosti i mentalnu pripremu.

Isto tako kroz povijest je došlo i do toga da su pojedine borilačke vještine otišle u krajnost ne primjenjivosti u bliskoj borbi bilo zbog prilagođavanja potrebama sporta ili zbog u stvarnoj borbi neprimjenjivih koreografija.
To svakako ne umanjuje vrijednost takvih borilačkih vještina i sportova, samo ih smješta u jedno drugo područje koje nije objektivno povezano uz nasilje.
Odmah da naglasim da mnogi praktikanti i takvih borilačkih vještina mogu biti i te kako dobri borci u bliskoj borbi ali to je prije svega rezultat njihove osobnosti i njihovih sposobnosti, a ne posebnog sustava i principa obuke i treninga koji ih je pripremio za čin nasilja.

Nasilje je prljavo, vlažno, ljepljivo, smrdljivo, tamno, bljeskovito, krvavo i bolno. U nasilju nema pravila, suca i etike. Nasilje nije fer borba između dva časna borca.

Zbog svega toga razvijeni su ili bolje reći, obnovljeni su, različiti sustavi bliske borbe koji imaju za cilj pripremiti osobu za stvarnost bliske borbe. 
Takvi sustavi imaju ili bi trebali imati u sebi prije svega one principe i metode treninga koje će osobu pripremiti za reakciju i primjereni odgovor u samom trenutku čina nasilja. Trenutku kada reagiramo pod stresom i fiziologijom koju taj stres proizvodi.

Iznimna je odgovornost osoba koje podučavaju blisku borbu da svoje polaznike pripreme za taj trenutak ili da ih barem upoznaju i osvijeste težinu toga trenutka i moguće odgovore bijega, smrzavanja i borbe.

Za blisku borbu rukama i nogama moramo naučiti udaračke tehnike dijelovima tijela, usvojiti različite zahvate kontrole i bacanja, blokove, obrane i izmicanja, oslobađanje iz zahvata držanja i kontrole, obrane od bacanja i druge tehnike borbe rukama i nogama kao i obrane od prijetnji i napada oštrim i tupim predmetima na bliskoj udaljenosti.

Jedna od podjela područja koja se uče za efikasnu blisku borbu je podjela borbu rukama i nogama, samoobrana i zaštita druge osobe.
Nas ovdje zanima borba rukama i nogama.

Da bi se efikasno mogli boriti na bliskoj udaljenosti, bliska borba, moramo znati koristiti ruke i noge. To u svojim temeljim prije svega uključuje udarce rukama i nogama.
Postoje različiti borilački sportovi i vještine koje su posebno specijalizirane za takav vid borbe.

Da bi usvojili udaračke tehnike potreban je određeni vremenski period u kojem ćemo proći cijeli proces učenja tehnika i njihove efikasne primjene u borbi.
To uključuje sve faze tehničko – taktičkog odnosno motoričkog učenja.

Sam proces motoričkog učenja provodi se kroz četiri zavisne faze:
1. faza usvajanja,
2. faza usavršavanja,
3. faza stabilizacije i
4. faza automatizacije.

Ove četiri faze možemo odrediti i kao stupnjevito podučavanje i usavršavanje koje se ista toka odvija kroz četiri razine:
1. početno poučavanje,
2. napredno poučavanje,
3. situacijsko usavršavanje i
4. borbeno usavršavanje.

Da bi se svaka od ovih faza uspješno realizirala i borca pripremilo za stvarnu situaciju bliske borbe, u ovom slučaju borenja rukama i nogama, primjenjuju se različite metode i programi poučavanja tehničko – taktičkih znanja i elemenata.

Dakle, vaš prednji direkt ili kružni udarac nogom mora proći sve faze i stupnjeve učenja kako bi ga mogli primijeniti u stvarnoj bliskoj borbi.

Morate si dati vremena, uložiti trud i biti predani kako bi vaš udarac postigao onaj efekt koji želite i očekujete.

Dokle god to nije tako, sjetite se da nasilje ima svoj vremenski slijed gdje je bliska borba samo jedna od faza koju je najbolje izbjeći ako je moguće.

Učite kako da se u slučaju potrebe efikasno borimo na bliskoj udaljenosti. Udaračke tehnike su iznimno važan dio samoobrane u cjelini i pokazatelj naše spremnosti na efikasan i odlučan odgovor na čin nasilja.