Instruktor, Trener, Expert ili Crni Pojas?

{title_hr}

Instruktor, Trener, Expert ili Crni Pojas?

Evo nakon par dana opet mene na CRNOM POJASU.

Ovo na slici je 15 svezaka Tae Kwon Do enciklopedije. Zamislite koji je trud trebao da se napiše tako nešto. Nažalost sa smrću osobe koja je utemeljila i osmislia ITF -Tae Kwon Do puno toga se promijenilo.
Ustvari desilo se ono što se dešava sa većinom ljudskih tvorevina i organizacija. Nisu jedna organizacija koja se raspala na više interesnih grupa. Tko zna što bi osnivač i utemeljitelj sada rekao da može.

No, idemo na temu.

Ono što me sada potaknulo na ovaj tekst je razmišljenje o tome  što nas čini osposobljenima za prenošenja znanja. Hm...znanja. Teška je to riječ sa puno odgovornosti na onima 
koji su odlučili nekoga nešto učiti.

Da, iznimno velika odgovornost leži na onome koji podučava drugu osobu, znanjima koja bi mu trebala pomoći u za život kritičnim situacijama.

Zamislite samo koje su posljedice prenošenja onih tehnika i taktika koje nisu primjenjive u stvarnim situacijama? Posljedice mogu biti smrt ili teške ozljede 
osobe koja je sa punim povjerenjem pristupila učenju takvih znanja u vjeri da ista mogu biti primjenjiva u stvarnosti.

No, vratimo se pitanju što, tko i zašto bi netko bio osposobljen za podučavanje vještini borenja?

Da li je to stupanj zvanja, razina znanja, stručna sprema, vikend tečaj ili samozavaravanje da se nešto zna samo zato jer se puno vremena nečim bavilo ili jer se prozvao stručnjakom sa ili bez temelja za tako nešto?

Svega navedenog možemo pronaći u životu.

Moguće je da zaista svatko od takvih posjeduje više znanja od tražitelja znanja.
Ostalo je na onomo koji traži i onome koji daje. 
Odgovornost prema sebi i drugima.

Nedavno sam pisao o CRNOM POJASU.
Često se smatra da osoba koja je nositelj crnog pojasa ili zvanja koje odgovara crnom pojasu ima kompetencije da podučava.
Da li je zaista tako?

Ne, nije tako.

Nije tako iz više razloga i svatko tko želi biti objektivan i pogleda tko sve ima crni pojas može sa lakoćom  to zaključiti. 
Tako je nažalost zbog niskih kriterija za dodjelu takvih zvanja ali i činjenici da takvo zvanje u večini slučajeva nije osobi dalo potrebna znanja 
i vještine da bi nekoga podučavala. 
Ne, da takva osoba nema znanja, tehnička i taktička znanja, nema znanja iz metodike i pedagogije kao i neka druga znanja koja su bitna za edukaciju.
Znanje vještine ili sustava vjerojatno ima ili je imala na dan polaganja / testiranja.

Za prenošenja znanja puno je važnije znati kako nekoga nešto podučiti i naučiti nego koji stupanj ili zvanje imaš.

Recimo u nekim sustavima možeš već nakon otprilike 1,5 godine pristupiti tečaju za instruktore. Može li osoba nakon tih nešto više od godinu dana 
nekoga nešto učiti. Pa svakako da može. Zašto? Pa zato jer zna više od onoga koji tek počinje učiti. Zna više tehnički, a nakon tečaja za instruktora zna i kako 
podučavati. Pored toga možda i ima neka prethodna znanja koja ka čine kompetentnim da podučava.

Svakako ovdje govorimo samo o tehnici.

U Krav Maga sustavu koji podučavam je tako. Već sa P3 postoji mogućnost da postaneš instruktor Krav Maga. Nažalost i ta se mogućnost često zlorabi zbog upitnih ciljeva.

Recimo u Tae Kwon Do-u koji sam isto tako vježbao i gdje imam zvanje III DAN, nije tako. Tamo postaješ instruktor (Sabum) kada položiš za IV DAN.
Asistent instruktora (Boosabum) je za zvanje od I do III DAN-a; IV do VI DAN instruktor (Sabum); VII i VIII DAN - master (Sahyun); IX DAN Grand Master (Saseong).
Postoji tu još posebna regulativa koja određuje koja razina što i gdje može podučavati. Tako je nevedeno u TKD encikoplediji. 

Eto ovdje nije dovoljno imati CRNI POJAS da bi bio instruktor ali može se podučavati učeničke razine.

Nije to dovoljno ali tako je. Nema savršene organizacije.

Ipak za podučavanj treba imati i neke druge vještine i znanja za edukaciju drugih.

U Krav Maga nije dovoljno zvanje i stupanj. Možeš imati zvanje Experta ali to ne znaći da možeš podučavati. To znaći da znaš za sebe određene tehnike i taktika.

To je isti kao što dobar borac ne mora biti i dobar trener. Često možete sresti nekadašnje dobre borce koji su loši treneri. Nije do njih, jednostavno ne znaju da ne znaju.
Oni koji se sječaja članka o razinama znanja sječaju se tih razina koje sam tada naveo. Možete o tome više pročitati ovjde.

Idemo dalje na trenere i instruktore.

Naša pravna regulativa razlikuje trenere i instruktore.

Postoji razlika u stručnoj osposobljenosti i pravu na provođenje planiranih i programiranih trenažnih procesa.

Instruktor nema potrebna znanja za planiranje i programiranje ali može provoditi program koji je osmislio trener.

Trener je viša razina osposobljenosti i kao takav ima i veću odgovornost prema vježbaćima.

Potrebno je to znati i razumjeti jer treneri su više vremena i truda uložili u svoje osposobljavanje od instruktora. To svakako ne znaći da instruktori nisu
ulagali u sebe i svoje znanje. Jesu, i te kako. Uvjeren sam da u skladu sa onime što su učili do te razine i mogu raditi ali ništa više od toga.
Da, pitanje je da li oni to znaju?

Kako znam da jesu? Tako što sam i sam prošao niz tečajeva za instruktora u različitim specifičnim aktivnostima. Recimo tečaj za Krav Maga instruktora koji
sam prošao traje 180 sati. Nažalost za isti takvo zvanje neke federacije i organizacije organiziraju vikend tečajeve.

Slična situacija je i u mnogim drugim aktivnostima. Jednostavno živimo u vremenu niske razine odgovornosti prema sebi i drugima u kojima ljudi nastoje osigurati za sebe
mjesto pod suncem. Nažalost mnogi zbog toga gube.

Gube oni koji tako rade jer u svojoj zabludi da nešto znaju, jer su išli kraćim putem ili su pronašli neku prečicu, zavaravaju prije svega sebe. Nakon toga varaju
sve one koji su im povjerovali da nešto znaju.

Obično takve osobe imaju dobro razvijene vještine komunukacije, znaju složiti priču, socijalna inteligencija im je isto tako razvijena tako da sa lakoćom ostvaruju
taj svoj cilj. 
Ali znate što? Ne rade oni to namjerno. Pitanje je da li uopće i znaju da to rade. Obično takvi prvo uvjere sebe u svoje iluzije i onda okupljaju oko sebe ljude.

Ok, da zaključim ovo razmišljanje, barem za sada.

Nositelji crnog pojasa ili zvanja koje odgovara toj razini znanja, mogu biti odlični znalci određene vještine ali to ne znaći da imaju potrebna znanja da to znanje prenesu na druge. 
Da bi imali ta znanja trebaju se educirati u tome kao što su predano vježbali da dostignu znanje i zvanje crnog pojasa.

Ustvari ako nisu spremni na tako nešto, da se dodatno educiraju, to ustvari govori da i ne nose taj crno pojas sa punim razumijevanjem što crni pojas zaista znaći.

Drago mi je i vidio sam da su mnogi to shvatili i danas imamo sve više osoba koje su se dodatno educirale kako bi mogli biti ono za što su mislili da jesu. Nakon 
takve edukacije to i jesu.
Uglavnom su instruktori i to mogu raditi. Ne , nisu treneri. Da bi bili treneri trebaju još edukacije proći, još učiti. Sve to zato da bi bili odgovorni prema sebi 
i svojim vježbaćima.

Uvijek će biti i onih koji traže prečice pa kupuju vikend diplome jer oni sve znaju. 

Što reći? Budite oprezni. Provjerite iz više izvora kome poklanjate povjerenje i ne nasjedajte privlačnim video klipovima, slatkim riječima i marketinškim trikovima.

Znajte da nema prečice. Onoliko koliko ste spremni dati toliko očekujte i da ćete dobiti. Jednostavno.

Što se tiče samoobrane. Imam pitanje za vas. Da li bi željeli da vas samoobrani i postupanju u konfliktnim situacijama uči sportski borac koji ima iskustvo iz dvorane
uz pravila i suce, ili netko tko ima iskustvo nasilja i situacija bez pravila i suca koji će zaustaviti borbu? Razmislite.

Ovime ne umanjujem spremnost sportskih boraca da se suprostave napadaću u fazi borbe.  Njihova spremnost i sposobnot da se bore je velika. Ipak kada govorimo o ulici, nasilju i
konfliktu onda ta njihova spremnost i sportska borba nije jedino bitno i presudno.

Fiše o fazama sukoba možete pročitati u ovdje. 

Učimo i budimo odgovorni prema sebi i drugima.

KIDA