Vuk dlaku mijenja ali ćud ostaje?

{title_hr}

Vuk dlaku mijenja ali ćud ostaje

Jeste li se ikada zapitali zašto i koliko zaista ima istine u ovoj narodnoj poslovici? Da li je zaista nemoguće da se čovjek toliko promjeni da ona njegova ćud zbog koje treba promjenu se zaista i promjeni. Prema ovoj narodnoj poslovici ispalo bi da je nemoguće. No da li je zaista tako i kakve to veze uopće ima sa samoobranom? Ima, ima i to jako velike.

Ako vas zanima kakve čitajte dalje.

Ćud ili narav možemo definirati kao ukupnost svih mentalnih i emotivnih osobina koje su karakteristične za neku osobu ili ukupnost temperamenta, karaktera i nagona za ljude ali i za životinje.
Zatim se odmah možemo prisjetite one druge narodne; sto ljudi, sto čudi.

Dakle svatko od nas ima svoju specifičnu osobnost koja se temelji na našim urođenim osobinama ali i životnim iskustvima.

Ipak čovjek se razlikuje od svojih sustanovnika na ovome planetu ne samo po izgledu nego i po potencijalima koje posjeduje. Ovdje prije svega mislim na ljudski mozak. Sjetiti ćete se da u svojim predavanjima, pričama, blogovima često ponavljam o važnosti razumijevanja ljudskog mozga i tri razine mogućih ljudskih izvora ponašanja.

Te tri razine proizlaze iz tri razine mozga. Podsjetimo se da su to razina reptila, razina majmuna i ljudska razina. Odnosno ponašanje koje dolazi iz cerebralnog, limbičkog i neokorteksa kao razina ili dijelova ljudskog mozga.

Ove tri razine mozga ne posjeduju vukovi pa je onda i samu poslovicu teško preslikati na ljude ukoliko bi za vukove i vrijedila.

Manje nas sada zanima da li ova poslovica proizlazi iz iskustva sa vukovima, a više nas interesira koliko je to istinito za ljude.

To nam je iznimno važno za razumijevanje nasilja, za razumijevanje agresivnosti, obiteljskog nasilja, vršnjačkog nasilja ili bilo kojeg drugog oblika i vrste nasilja.

Ukoliko bi ova poslovica bila zaista točna onda bi sav trud oko stvaranja društva bez nasilja  bio uzaludan.

Iako smo rekli da ćud podrazumijeva ukupnost svega što se dešava u našoj glavi važno je razumjeti zašto ako "promijenimo dlaku" ono dublje, ćud, ostaje ista.

Što bi ta „dlaka" zaista bila i odakle dolazi?

Tu „dlaku“ koji eventualno mijenjamo je naše svjesno ponašanje i koje se prikazuju uvijek kada smo u mogućnosti kontrolirati naše postupke. To je uglavnom uvijek kada nismo u situacijama koje predstavljaju neku vrstu ugroženosti. To su svi oni postupci i odgovori koji dolaze iz neokorteksa. Da se opet pozovemo na narodnu poslovicu; ispeci pa reci. Dakle svjesni odabir odgovora na situacije oko nas.

Sada moramo znati da ljudi jako malo funkcioniraju na toj svijenoj razini i da se na to svjesnoj razini uglavnom bavimo razmatranjem onoga što smo napravili na dvije niže razine ljudskih potencijala. To su razina limbičkog (majmun) i cerebralnog (reptil) mozga.

Limbički dio mozga i ono što nam dolazi sa te razine je uglavnom vezan uz naše odgovore koji su potaknuti emocijama. Tako jako često mi ljudi svoje odluke o nećemo donosimo na temelju emocija. Ovdje se možemo sjetiti rečenice koje često znaju napomenuti na različitim tečajevima govorništva ili prodaje; ljudi neće zapamtiti što ste im rekli ali će zapamtiti kako su se osjećali.

Svima nam je poznato da na početku veze između dvoje ljudi ne postoji potrebe za nekakvim kompromisima i sve je prelijepo. Cijelo tijelo je ispunjeno kemijom uznesenosti. Emocije su preplavile cijelo tijelo. Sve je prelijepo.

Tek nakon smirivanja fiziologije počnu potrebe za različitim kompromisima koji na kraju dovedu do razilaženja ili života gdje svatko nešto trpi i svi uglavnom žive nezadovoljni.

Obično takve odluke donesene na toj razini i rezultiraju kasnijim nezadovoljstvom.

To je isto tako ona razina na kojoj trgovci, marketinški stručnjaci manipuliraju ljudima sa ciljem ostvarenje profita.

Ovaj emocionalni dio nas ljudi, iako izgleda da možda imamo kontrolu nad njim, ustvari upravlja nama.

Probajte osjetiti svoju fiziologiju sljedeći put kada netko kod vas potakne neku emociju, bilo pozitivnu bilo negativnu.

Kada je osjetite već je kasno, ona je tu. Ali i to je dobar početak za rad ne sebi i promjene obrasca ponašanja koji se temelje na limbičkom mozgu.

Ovo nam je važno jer taj dio čini onaj dio koji se kao ne mijenja kod vuka. Možda kod vuka ne ali kod čovjeka ipak postoji šanse. 

Idemo sada dalje, odnosno niže, na cerebralni dio, moždano deblo ili mozak reptila.

To je onaj najdublji dio našega mozga odakle stižu reakcije i reguliranje mnogih ako ne i svih za život važnih funkcija.

Dobro da postoji takav dio koji je van utjecaja naše svijenog odabira, barem što se tiče onih za život važnih funkcija. Zamislite samo što bi bila kada bi morali sami, svjesno, regulirati krvni tlak, tjelesnu temperaturu, lučenje hormona ili gomilu drugih radnji neophodnih za život čovjeka.

Koliko god je ovo područje dobro da se odvija autonomno toliko je loše što je tako jer to je ustvari onaj značajan dio koji često može posvjedočiti da unatoč promijenjenoj „dlaci“, ćud je ostala ista.

To je onaj podsvjesni dio na koji ne možemo u kritičnom trenutku svjesno birati naš odgovor ili reakciju i tu pada u vodu sav naš trud oko promjene ukoliko se ta promjena nije desila na podsvjesnoj razini i na razini mozga reptila.

Često znam reći da je jedina zadaća čovjeka da ode bolji nego što je došao. Da bi to mogao napraviti definitivno mora postojati mogućnost promjene čudi. Tvrdim da takva mogućnost postoji.

Ona je nastupila kada više niste ili nismo svjesni promjene koja je nastala. Kako to mislim?

Pa dokle god prepoznajemo našu promijenjenu reakciju ili odgovor u odnosno na naše nekadašnje reakcije postoji vjerojatnost da stvarna promjena nije nastupila i da još uvijek postoji mogućnost da unatoč "promijenjenoj dlaci" je ćud ostala ista.

Ipak ne žalostite se zbog toga. To je već značajan korak na putu promjene. Zamislite samo koliko ljudi nije niti svjesno svojih reakcija, koliko ljudi niti ne razumije ovo o čemu pišem.

Niti sam nisam dugo godina to razumio. Ne da nisam razumio, nisam niti imao bilo kakvu predođbu o tako nečemu.

Kakve sve to ima veze sa samoobranom i vještinama borenja?

Pa ako znamo da se borenje kao odgovor na spašavanje života dešava kao odgovor koji dolazi iz cerebralnog mozga onda moramo znati da sve ono što usvajamo i što je zapisano samo u korteksu nije dovoljno za uspješno održavanje života u slučaju napada.

Dakle, reakcija BIJEG - BORBA, je reakcija koja dolazi kao odgovor na održavanje života u slučaju bilo kakve ugroze života.

Što je to što ugrožava život je nešto što svatko od nas doživljava na svoj način.

Nekome će susret sa gušterom nakon što ga je ugrizla zmija biti ravno smrti, a nekome koji ne zna što je gušter i zmija otrovnica to neće biti nikakva prijetnja.

Nekome će svakodnevni odlazak na posao biti ugrožavanje života, a nekome će to biti nešto što mu uljepšava život.

Iz toga proizlazi stres i puno suvremenih bolesti koje naš mozak prepoznaje kao ugrožavanje života, a važno je da zapamtimo da naš mozak ipak ima samo jednu funkciju, da nas održi u životu.

Da se vratim nazad na borenje i samoobranu.

Dakle naši odgovori u slučaju napada moraju biti spremljeni u reptilski dio mozga i moraju biti podsvjesni. Takvi moraju biti jer u slučaju napada, elektrokemija koja se stvara u mozgu onemogućava svjestan odabir odgovora, onemogućava neokorteks da izabere onaj odgovor koji se eventualno nalazi u nekoj od "ladica " u tom djelu mozga.

Da bi to razumjeli probajte istovremeno se tući i smisleno razgovarati ili rješavati neke matematičke zadatke, čak i one jednostavne.

To nije moguće i jedan od znakova u konfliktnoj komunikaciji dok traje razgovor da će ista prerasti u fizički obračun je tišina nakon koje slijedi udarac.

Kada bi narodna poslovica. vuk dlaku mijenja ali ćud ostaje, bila u potpunosti istinita onda ne bi mogli promijeniti niti naše odgovore u slučaju napada na nas i pružiti mogući ispravan odgovor na takav napad.

Srećom mi ljudi smo bića koja zaista možemo mijenjati našu osobnost, možemo svjesno utjecati na naš temperament, karakter, našu prirodu pa tako možemo osim usvajanja vještina samoobrane u slučaju napada na nas, možemo usvojiti one promjene koje dovode do promjene naše čudi.

To nastupa onda kada više nismo svjesni te promjene, onda kada odgovori dolaze podsvjesno.

Osim što na nasilje odgovaramo ispravno, možda najbolje što nam se može desiti je da nasilje uopće više nije dio naše stvarnosti.

Tako da svaki čovjek može hodati u miru, kao što je rekao osnivač i utemeljitelj Krav Maga sustava samoobrane i vještine borenja, Imi.